KNJI?EVNA NAGRADA ?SREBRENICA? DODJELJUJE SE SAMIRU KAJO?EVI?U IZ PODGORICE ZA PRI?U ?USUD? - Vijesti Sandžak, DOBRO DOSLI NA SANDZAK CHAT

?iri Petog natje?aja za Knji?evnu nagradu ?Srebrenica? na temu ?Sand?ak? zbog nepo?tivanja propozicija natje?aja preimenovao odluku?

Autor: Bosnjaci.Net

Web magazin Bo?njaci.Net u svojstvu organizatora Petog natje?aja za Knji?evnu nagradu?Srebrenica??na temu??Sand?ak??obavje?tava javnost da je ?iri poni?tio odluku o dodjeljivanju Knji?evne nagrade ?Srebrenica? zbog diskvalifikacije pri?e??Zbjeg??autora Abida Jari?a iz Zenice.

OBRAZLO?ENJE:?U?esnici natje?aja obavijestili su organizatora da je pri?a sa istim naslovom??Zbjeg?i sa vrlo malim izmjenama u uvodu, prijavljena na konkurs za 3. Novosarajevske knji?evne susrete u organizaciji Udru?enja za kulturu Novo Sarajevo, te da je ista pri?a objavljena 20. augusta 2009. godine na slu?benoj stranici pomenutog Udru?enja (kliknite na link:?KNS.ba?ili?(?Bosnjaci.Net)), pa je ?iri jednoglsno ocijenio da je autor prekr?io propozicije natje?aja i time se odlu?io da diskvalificira pri?u??Zbjeg??autora Abida Jari?a i poni?ti odluku o dodjeljivanju Knji?evne nagrade??Srebrenica?

U propozicijama natje?aja izme?u ostaloga stoji:?Pri?a koju budete slali na natje?aj ne smije biti objavljivana i publikovana. Web magazin Bo?njaci.Net zadr?ava pravo na objavljivanje i publiciranje svih pristiglih pri?a koje zadovolje kriterije ?iriranja.?Za vi?e informacija o propozicijama kliknite?OVDJE

?iri Petog natje?aja preimenovao je odluku o dodjeljivanju nagrada i zaklju?uje:?
Knji?evna nagrada??Srebrenica??(i nov?ani iznos od 1000 KM) dodjeljuje se?Samiru Kajo?evi?uiz Podgorice za pri?u??Usud?,?dok se druga nagrada (Diploma i 600 KM) dodjeljuje?Almiri Papi??iz Skopja autorici pri?e??Pri?a Javorova??i tre?a nagrada (Diploma i 400KM)?Safetu Sijari?u?autoru pri?e?"Raspe?e na Rogozni".

POJA?NJENJE:?Kod prvobitnog elektronskog glasanja pri?e??Usud??i??Zbjeg??ocijenjene su istim brojem bodova, i u naknadnom glasanju, i u vrlo tijesnoj prednosti, dobila je Jari?eva pri?a, koja je sada diskvalificirana.

Organizator natje?aja upu?uje srda?ne ?estitke nagra?enima i zahvaljuje se svim u?esnicima na natje?aju.

Zahvaljujemo se ?iriju koji je radio u sastavu:?
Safet Hadrovi? - Vrbi?ki,?predsjednik ?irija, knji?evnik iz Sand?aka;
Anisa Trumi?,?dobitnica Knji?evne nagrade ?Srebrenica? na pro?logodi?njem natje?aju na temu ?Bo?njakinja?;
Bajro Perva,?knji?evnik iz BiH;?
Mirzet Ibri?imovi?,?pjesnik iz BiH;
?emso Agovi?,?publicista iz Slovenije i ?lan Kolegija Bo?njaci.Net.

Iskreno se zahvaljujemo Ameri?kom univerzitetu u BiH sa sjedi?tem u Tuzli, koji je generalni sponzor ovogodi?njih nagrada.?

Zahvalnost upu?ujemo Zajednici sand?a?ke dijaspore iz Frankfurta koja ?e skupa sa web magazinom Bo?njaci.Net raditi na objavi knjige sa pripovjetkama o Sand?aku sa ovogodi?njeg natje?aja.

(i nov?ane nagrade 1000 KM).

Pri?a autora Samira Kajo?evi?a nagra?ena Knji?evnom nagradom??Srebrenica?:?

Usud

Nikad se A?if Emin agin nije upla?io kao toga jutra. Niti je bio po prirodi pla?ljiv, niti mu je bilo prvi put da pred ljude izlazi. A toga jutra je valjalo iza?i pred narod. I sakriti strah.?

Mada se po Had?etu vukla te?ka pazarska hladno?a, ?to se u januaru svali sa okolnih brda, poljana je bila prepuna naroda. ?ekali su efendiju kao i mnogo puta ranije. I??ekivali da im A?if Emin agin ka?e ne?to prije nego ode. Gledat ?e ga, pratiti svaki pokret, kako i biva u takvim prilikama. Znao je to dobro. I vidjet ?e jasno lagane drhtaje, koji mu se od sabaha otimaju ispod ko?ulje. Strah je insanu mu?an pratilac. Otupi ?ula i pomuti pamet. A, znao je dobro, dok je izlazio iz kola, da ga toga jutra pamet mora posljednja napustiti.?

Ipak, od sino? pamet mu vi?e nije ista. A pametan je ?ovjek bio kao malo koji. Dr?ali ga za najumnijeg Bo?njaka od Emin aginog hana do ?erkez mahale. U?ao u fine godine. Ljudi ga zvali da miri zava?ene kom?ije i zakrvljene seljake. Pratili ga i pitali, kako se i prate ljudi iz velikih ku?a. Po?tovali ga koliko zbog rahmetli oca, jo? vi?e ?to je znao mudro zboriti. I posavjetuje kad treba. Ali, od sino? je efendija sa sobom u zavadi. Misli mu bje?e, a glava muti kao Ra?ka u rano prolje?e. Kao od nabujale rijeke valjaju se po glavi te?ke strijepnje i strahovi, pa se vi?e ne razaznaje san od jave. Sebi savjeta ne umije dati, a nema ga od koga tra?iti. Svu no? je pritiskao slijepe o?i i klanjao tra?e?i od Uzvi?enog Boga da mu misli pro?isti. U?io ajete iz ?itaba i molio Boga za milost. Molio Gospodara, ali je znao da je vakat kad milosti nema.?
?Pro?lo je va?e, A?if efendija?, odjekuje mu glavom od kako je iza jacije sjedio sa Ro?om.
Samo ?to je selam predao, pozvalo ga kod Ro?e u kancelariju. Nit mu se i?lo niti je sa mladi?ima iz Sjenice ikada imao razgovora, ali mu je sino? valjalo po?i. A nije bilo kako je o?ekivao. Sa?ekao ga je vedar, nasmijan mladi?, za urednim stolom. Kao prva?i? koji ?eka da upozna budu?eg u?itelja. U ?o?ku je bubnjala furuna. Da su druge prilike, lijepo bi se ispri?ao sa Ro?om; mo?da bi i kahvenisali negdje u ?ar?iji. Ali, nikom sino? kahvenisanje nije padalo na pamet.?
Kada ostado?e sami u toploj prostoriji, malu sobicu ispuni te?ka ti?ina. Puzala je pokraj zidova, sjekla prostor izme?u dva ?ovjeka i ?irila te?ak osje?aj netrpeljivosti. Iako su sjedili jedan naspram drugog, trudili su se da se ne gledaju. A?if je odsutnim pogledom pratio rijedak snijeg koji je provijavao kroz no?. Mladi? je napeto zurio u papire pred sobom. I tako bi dva ?ovjeka ?utala do zore, da mladi? ne pomenu Ahmeta Dacu i hafiza Ibrahima.?
?Olak?aj sebi polo?aj, efendija. O njima se ionako sve zna?, progovori mladi?, kao da savjetuje oca.
Treba samo uprijeti prstom. Potkazati ahbabe i pustiti ih niz vodu, nadaju?i se da tebe bujica ne?e ponijeti. Te?ka mutna rijeka koju je u ovu malu ?ar?iju odnekud donio Dragi Bog da o?isti svijet. Da cijepa i ru?i, i odnosi te?ka debla, koja su po ovoj oporoj zemlji vjekovima pu?tala korijenje. Da od orla pravi koko?, a od ?ovjeka ?enu.
Mladi? sa druge strane stola, sijeku?i ga prodornim plavim o?ima, nudio je slamku koja ?e ga izvu?i na suvo i skloniti u zavjetrinu. Iako mu ni?ta nije rekao, efendija je znao da se za tu slamku ne mo?e uhvatiti ?ista obraza. Nije mu povjerovao da ?e sve biti zaboravljeno. Niti je vjerovao dok mu je mladi? obja?njavao kako su Ahmet i Ibrahim ve? spremni da proka?u njega i uhvate se slamku koja mu se nudi. Blijedo lice ?inovnika kraljeva?kog sreza sa druge strane stola nije moglo sakriti da bujica nosi sve, i da ?e svakog na putu gurnuti na donio korita.
?Mo?da sine ti to ne razumije?, ali se mi uzdamo u Boga i imamo obraz?, ocjedi A?if, nadaju?i se da ?e tako prekinuti mu?ni razgovor.
?elio je nazad u sobu. Nije bio u godinama za duge no?ne razgovore, niti je kada volio iza jacije sjeliti. Da li zbog godina ili te?ke vru?ine koja je izbijala iz furune u ?o?ku, osje?ao je da ga boli o?iljak iznad lijeve ple?ke. Po?elio je topli krevet u svojoj ku?i na ?ar?iji. Da mu u rani sabah san sa o?iju rastijera mujezin Hilmo iz Lejlek d?amije.?
Ali Ro?o opet pomenu Ahmeta i Ibrahima. Veli da posao valja zavr?iti ?to prije, ali da mu ne?e biti te?ko da sa?eka na efendiju i do sabaha. Naslu?ao se kako je A?if Bljuta po?ten ?ovjek, i da je rije? vazda dr?ao. Makar ga i glave ko?tala. Kao da opo?ljava posao u nekoj ?ar?ijskoj magazi, savjetovao je Ro?o efendiju da dobro razmili. Veli da je ?ivot pred njim, a da svakoj vlasti valjaju mudri ljudi ko on.?
Pri?ao je i obe?avao, kao da pred sobom ima mazluma a ne ?ovjeka koji je stranke po Pazaru osnivao i govore dr?ao. I tu efendiju napusti pamet.
?Mani me se dijete, bolan! Kad sam obraz ?uvao pred sultanom i pod kraljem, ne?u ga vala ni zbog tebe pod guzicu baciti?, odjeknu A?ifov glas kroz pregrijanu sobu.?
?Pro?lo je tvoje A?if efendija. Ne mora? ti nikog prodati, ama ?e te prodati ovaj tvoj narod u ?iju se vjeru kune?. Gleda?e kako te voda nosi i niko se za tobom ne?e okrenuti. Proda?e obraz i vjeru, i tr?ati za nama kao ?to su ju?e uz tebe?.?
Od tog ga glasa podi?e jeza, kao da je neuzubilah ne?astivog slu?ao. Prvi put ga je sino? vidio, iako je glas o njemu od ranije ?uo. Al kako ga je vidio vi?e nije mogao razaznati jer ?ejtan ili insan. Mlad i hrabar, kakva je bila ve?ina oficira koja se te zime do?la od Pr?enove, daleko je ?irio glas o sebi. Narod je pri?ao da je Bo?njak od Sjenice i da je u?io za hod?u. Ali tamo ga niko nije znao. Pri?ali su ljudi da se, dok je u?io medresu u Skoplju, dru?io sa gimnazijalcima i od tada ograjisao. Odrekao se dina i okrenuo Rusiji.?
Neki su pri?ali da je od Kraljeva i da je do jeseni bio a?utant kod Rada Korde. Govorio narod i da je bradu obrijao i kosu skratio, da bi se pod crvenom zvijezdom sakrio. Svak ga je zvao Ro?o, a niko mu imena nije znao. Ali A?if sino? nije pred sobom vidio mladog oficira, nego samog ?ejtana. Nije imao rep ni rogove. Gledao je prodornim plavim o?ima.?
?Misli? li da ?e te pamtiti ova prljava ?ar?ija i da ?e se neko zaklinjati u tvoj obraz??, prekide Ro?o kratkotrajno zati?je, ? Zna? ti dobro da je ovaj narod vazda bio tu?a ve?era. Nikad ga ni jedna majka nije htjela! Stambol daleko a Sarajevo o svom jadu, a katila nikad ne fali. Bolje vam je prisloniti se uz na?a njedra, kad druge majke nemate?.?
Mada mu ni?ta vi?e nije rekao, niti se mladom oficiru okrenuo dok se vra?ao u svoju sobu, znao je da mu je u glavu ?ejtan posijao zlo sjeme. Nije ga mogao saprati abdestom, niti po?istiti dovama. I prvi put se u ?ivotu upla?io. Od tada se pamet muti, misli bje?e kao rasuto perje. Zbog tog razgovora se svojom glavom sve manje pita.?
Nije se bojao jutra ni mutne bujice koja mu je bila sve bli?a. Pla?io se da mu narod ne ograji?e, kao mladi oficir. Strahovao da ?e neko zaboraviti kosti koje ovi ljudi rasija?e od Bosfora do Biha?a. Nadao se da narod ne?e zaboraviti volujska kola puna poklanih seljaka ?to su ih kom?ije pu?tale niz brda oko ?ar?ije. Ali nijednom narodu nije vjerovati, ponajmanje svom.?
Do ju?e ga slavili, a sada ?e ravnodu?no gledati njegov odlazak. Ne?e niko za njim uzviknuti, njegove muke ne?e prepri?avati ni seljaci kada se duboki snijeg povalja po Pe?teri. ?uta?e narod kao da ga nikad nije ni bilo, i zaboravljati ?iji je. Drugi ?e im glave nositi, ko insanu kad ograji?e.?
Dok su se vozili autom kroz pustu ?ar?iju, Ro?a nije ni pogledao. Nebi ni prekidao ti?inu, da mladi partizanski oficir prvi ne progovori.
?Ne znam je li lu?i narod koji ne?e pomo? iako majke nema ili onaj koji u taj narod vjeruje?.?
Dok je gledao po pustim ulicama ?ar?ije kojoj je dao sve ?to ima, A?if je osjetio da kako mu krv navire uz grudi. Osje?aju?i hladan januarski vazduh koji je prodirao kriz automobilska stakla i ?tipao za obraze, znao je da pred svoje ljude valja iza?i bistre glave. Znao je i da Svemogu?i Allah ni?iju dovu nije odbio, pa ni njegovo. Vjerovao je da Svemilosni ni jedan narod iz ummeta nije siro?etom u?inio, pa ne?e ni njegov.
?Jes ovu zemlju zadesio usud kao malo koju, i pravo veli? da se za nju svako grabio. Niti je dovoljno posala majke iz Sarajeva, niti joj je Stambolsko mlijeko bilo slatko koliko je zaslu?ila. ?upao nas je svako i mislio po na?im avlijama svoju djecu dizati...Ali nijednom nije bilo kako se nadao. Ne?e ni tvojima moj oficiru. Dokle budete ovu zemlju hranili na?im kostima i pojili mu?kom krvlju, nica?e trnje po kojem ?ete noge lomiti?, re?e mu prije nego iza?e u zimsko jutro.?
Dok se po Had?etu vukla te?ka januarska hladno?a, A?if efendija nije se obazirao na narod okupljen po poljani. Nije mario za muklu ti?inu, niti ga je brinula zjape?a jama oko koje su stajali njegovi ahbabi. ?ekali su efendiju kao mnogo puta kada su u borbenim safovima branili ?ar?iju. Kako i biva, pratil svaki njego pokret. Prije nego stade pred ahbabe i zatra?i halal, pogledao je A?if Bljuta munare po ?ar?iji. Iako ga nije mogao vidjeti od planina, znao je da ?e se uskoro pojaviti i sunce. I vi?e nije osje?ao strah. On je insanu nepotreban teret. Otupi ?ula i pomuti pamet. A Bogu na istinu valja i?i bistre pameti.

Nikad se nije A?if Emin agin u ?ivotu nije upla?io, do te no?i. Niti su ga u?ili da bude stra?ljiv, niti mu je to po ku?i pripadalo. Ali te no?i mu se strah prvi put uvukao u kosti.?

Pro?lo je va?e A?if efendija.