Gledala je zbunjeno kao da ne razumije jezik, pokret, govor.. Ostala je dugo, nepomicno stojeci u kutu nepregledne zamracene sale. Vise puta joj je odzvanjalo u glavi kao da je nada i san..
Pojavio bi se opet, stajao pred njom sa staklenim sijajucim pogledom, ponavljajuci uz osmijeh : Ej ! To je to.. Vjeruj mi! .. i onako nevidljivim pokretom otvorio je vrata na dnu sale, a ona kao nemocna da se brani prosla je kroz njih.. Nakon sto su se vrata otvorila.. svjetlost je bila zasljepljuca..
Pitala se jesu li konacno to ona prava vrata, ono svjetlo koje je cekala, a u glavi odzvanjalo je ono : To je to... Vjeruj mi..
Ne pitajuci se puno sta bi to moglo biti, i slijepo vjerujuci dozvolila je da je odvede..
Pokazao joj je prostranstva o kojima je krijuci sanjala, ne znajuci znacenja pogleda, dodira,osmijeha, prepustala se da je vodi "neko hladnog pogleda i celicnog stiska".
Rekla je: To mora biti to..
Sve se odvijalo jako brzo, slike su se redale, stomak se punio nemirom, zeljela je samo vidjeti sto je slijedece...
U grcu i strahu od sopstvenih snova tri puta se otrgla iz celicnog zagrljaja i pobjegla kroz ona vrata, ali uvijek se vracala..Ipak djecija radoznalost je bila jaca, znala je da mora doci do kraja, mora vidjeti, dozivjeti jer to je sad zauvijek.. jednom i vjerovatno nikad vise.. Znala je da, kad se jednom vrata pokazu, kad bi ih zalupila..vise se nikada otvoriti nece..
I dosao je dan odlaska..
Morala je otici..
Šnije zeljela..
Htjela je da je zauvijek zamota u svileni sal svoje ljubavi.. Odlazeci nije se osvrnula niti jedan put, ledila je suze, jer je znala... To je to.. Zatvarajuci vrata ostavila je komad papira koji ce drzati vrata odskrinuta zauvijek..
Rano u zoru preletjela je gradove, otisla sa osmijehom jer je konacno znala da se vrata nece zatvoriti.. Sto je vrijeme vise prolazilo sve vise je bila ubijedjena da ce opet proci kroz njih..
Zazvonio je telefon...od srece krije osmijeh... Glas sa druge strane odzvanja kao da je medju teskim stijenama.. Rekao je ne mogu vise...
Osmijeh se izbrisao, vjetrovi su prostrujali nemirima, cuo se veliki prasak.. Znala je da je papir odletio, poruke su nestale, zalupila su se vrata zauvijek..
Stajala je nijemo i jedva izustila:
.Tisinu ce razbiti kao i moje misli..osvrt na vrijeme kada sam te nazivala 'strancem bez imena' i kada si zivio samo u mojoj masti, nista stvarno ... nista opipljivo, samo snovi, moji snovi, moje zelje i ceznja, moja skrivena strast, potisnuta, ostavljena, netaknuta ... dva razlicita svijeta.
Mjesecima sam zivjela u Pandorinoj kutiji, zeljna saznanja , svaki dio mene ceznuo je za trenucima kada cu i opet biti tu, vidjeti te, cuti.Snovi su me grabili svaku noc i vodili u neki drugi svijet. Nemirni snovi cvrsto su me drzali, zarobili,opsjedali moju stvarnost, mucili me i postavljala sam si bezbroj pitanja i imala toliko dvosmislenih odgovora .
Ponekad sam ih proklinjala, ponekad zivjela, danas ih pretvaram u stvarnost i ne opterecujem se tim koliko ce trajati..moji snovi danas imaju ime. .
Uz tonove meni drage melodije , zivim svoje snove, dovoljno je da sklopim oci, vidim bezbroj lijepih slika koje bude i poticu mastu, lutam izmedju njih u svojoj masti da bi ih kasnije pretvarala u stvarnost,uklapala komadic po komadic, poput vitraza.
Utonuti cu u san, potpuno naga lezati na tim slikama, biti opijena melodijom koja odzvanja izmedju ledenih zidova moje sobe,prepustiti se svemu ,mojim snovima i iscekivanju i setacu na samoj granici jave i sna ,buditi se rascupana,ne naspavana ali nasmijana.
Zelja da ti se i opet nadjem blizu gotovo je opipljiva i ne moram imati ovaj tren sve sto pozelim, dovoljno je i malo paznje da se na trenutak osjecam drugacije .
Razbacala sam misli, razbacala mastu oko sebe, utopila se u stvarnosti i sve dok se vracas u moje snove, sve dok mi ime dozivas i sve dok samnom jutra cekas znam da jos uvijek mogu da ti povjerujem, da si tu jer ti je hladno,jer zelis nesto slatko, jednostavno jer ti treba neko koga tako malo znas, a ko te tako dobro zna, neko tko cuti, ne pita a sve zna. .
I opet ja u mojim potpeticama na bini skakucem, a ti uzivas u predstavi ...do kada? Nije bitno ni tebi ,sada ni meni ,suvise je dobro da bi o tome razmisljali .
Jednom i opet neces imati ime..
AnaviSH 10/12/2019 08:34:44 Packers And Movers Bangalore Local Household Shifting Service, Get Free Best Price Quotes Local
https://packersmoversbangalore.in/
Novopazarski Sandžak, od turske rije?i Sancak, Sandžak, Санџак, naziv je za osmansku upravnu oblast, a izvorno znaaei bajrak (zastava), predstavlja podru?je koje se u užem smislu nalazi u Srbiji i Crnoj Gori,dok širi kontekst podrazumijeva dio Bosne i Hercegovine i Kosova. To je Sandzak