Dr. Safvet HALILOVI?:
Uvo?enjem embarga na oru?je Me?unarodna zajednica je onemugu?ila Bosni i Hercegovini da se brani od agresije. Iako se on, formalno, odnosio na sve zara?ene strane, ?injenica je da su jedino Bo?njaci (muslimani) bili direktno ugro?eni uvo?enjem embarga na uvoz oru?ja. Bosanski Srbi su bili do zuba naoru?ani vojnim potencijalima biv?e JNA, a Hrvatima je oru?je dolazilo iz (i preko) Hrvatske. Jedino su Bo?njaci ostali bez potencijalnih mogu?nosti za nabavku i dotok oru?ja, prepu?teni sebi i krvavim vizijama velikodr?avni?kih stratega.
(Pod)sje?anje na agresiju i genocid nad Bo?njacima
Agresija na Bosnu i Hercegovinu (1992-1995) je, bez dvojbe, jedna od najve?ih tragedija u ljudskoj povijesti. U toj agresiji izvr?en je genocid nad najbrojnijim bosanskohercegova?kim narodom ? Bo?njacima. Genocid je izveden uz odobrenje zapadnih vlada i uz kr?enje Povelje Ujedinjenih naroda i Konvencije o genocidu iz 1948. godine.
Ameri?ki pisac i istra?iva? Michael A. Sells isti?e da je genocid nad Bo?njacima bio motiviran i u velikoj mjeri opravdan vjerskim nacionalizmom, koji su finansijski i vojno potpomagale Srbija i Hrvatska. ?rtve tog genocida, prije svih, bili su Bo?njaci, odabrani za uni?tenje zbog svoje vjere.
Ru?itelji Bosne i Hercegovine ne samo da su radili na upropa??avanju budu?nosti te zemlje vr?e?i genocid nad njenim najmnogoljudnijim narodom, nego su i sistematski zatirali njenu pro?lost. Nacionalna i univerzitetska biblioteka u Sarajevu uni?tena je u strahovitom po?aru koji je uzrokovan zapaljivim granatama ispaljenim sa srpskih polo?aja iznad Sarajeva, 25. augusta 1992. godine. Tokom slijede?ih nekoliko dana, za vrijeme najve?eg spaljivanja knjiga u savremenoj ljudskoj povijesti, plamen je progutao vi?e od milion knjiga, vi?e od sto hiljada rukopisa i rariteta, kao i stolje?a historijskih zapisa o Bosni i Hercegovini. Danima je gusti crni oblak pepela visio nad gradom, a stanovnici su u vlastitoj kosi i odijelu nalazili komade ugljenisanog papira ili pepeo spaljenih knjiga i rukopisa?
Uni?tenje Nacionalne biblioteke bila je samo jedna komponenta u sistematskoj kampanji kulturnog istrebljenja. Tri mjeseca prije toga, 17. maja 1992. godine, srpska vojska usmjerila je svoje cijevi na Orijentalni institut u Sarajevu, gdje je bila pohranjena najve?a zbirka islamskih rukopisa na Balkanu. Spaljeno je vi?e od pet hiljada rukopisa na hebrejskom, perzijskom, arapskom, otomanskom turskom i arebici (bosanski pisan arapskim pismom). Zatim je srpska vojska peusmjerila vatru na Zemaljski muzej, pogodila ga vi?e puta i uni?tila veliki dio muzejskih eksponata...
Granatiranje tih kulturnih institucija bilo je smi?ljeno. One su probrane za uni?tenje i vrlo precizno bombardirane, njihova okolina je nedirnuta. Tokom jednog od brojnih granatiranja Zemaljskog muzeja, srpski artiljerci su proma?ili zgradu i pogodili hotel Holiday Inn neposredno ispred Muzeja. Kate Adie, izvje?ta? BBC-a, kasnije je intervjuirala nadle?nog srpskog oficira. Kada ga je upitala za?to je ga?ao Holiday Inn, glavno sjedi?te novinara u Sarajevu, oficir se ispri?ao i objasnio da je ni?anio na Muzej i da je gre?kom pogodio hotel.
Tokom brutalne agresije na Bosnu i Hercegovinu razorene su brojne d?amije i minareti, me?u kojima i neki od najljep?ih primjeraka otomanske arhitekture iz 16. stolje?a na zapadu Balkana. Mnoga od tih monumentalnih zdanja nisu tek ?slu?ajno? pogo?ena u me?usobnom granatiranju zara?enih strana; u gradovima kao ?to su Bijeljina i Banja Luka razaranja nisu imala nikakve veze s borbama ? d?amije su no?u dignute u zrak eksplozivom, a sutradan buldo?erom poravnate sa zemljom.
Agresija.
U bosanskoj golgoti ubijeno je preko 200.000 Bo?njaka, desetine hiljada ih je osaka?ano, a na stotine hiljada prognano iz svojih domova. Analiti?ari spominju broj od oko 50. 000 silovanih ?ena muslimanki. Silovane su ne samo odrasle ?ene i djevojke, ve? i starice od sedamdeset i vi?e godina, kao i djevoj?ice od ?est ili sedam godina. Silovanje bosanskohercegova?kih ?ena od strane srpskog (i hrvatskog) agresora vr?eno je sistematski, u sklopu op?ih vojnih planova agresora i uz znanje i podr?ku njegovog politi?kog i vojnog vrha.
Uvo?enjem embarga na oru?je Me?unarodna zajednica je onemugu?ila Bosni i Hercegovini da se brani od agresije. Iako se on, formalno, odnosio na sve zara?ene strane, ?injenica je da su jedino Bo?njaci (muslimani) bili direktno ugro?eni uvo?enjem embarga na uvoz oru?ja. Bosanski Srbi su bili do zuba naoru?ani vojnim potencijalima biv?e JNA, a Hrvatima je oru?je dolazilo iz (i preko) Hrvatske. Jedino su Bo?njaci ostali bez potencijalnih mogu?nosti za nabavku i dotok oru?ja, prepu?teni sebi i krvavim vizijama velikodr?avni?kih stratega.
Logori.
Agresor je jo? na samom po?etku agresije organizirao koncentracione logore diljem Bosne i Hercegovine. Prema podacima Centra za istra?ivanje i dokumentaciju Saveza logora?a Bosne i Hercegovine, kroz logore smrti pro?lo je vi?e od 200. 000 logora?a (civila, ?ena, djece i dojen?adi). Iz logora slobodu nikada nije udahnulo 38. 780 logora?a. U Centru se ti podaci svakodnevno dopunjuju. Zna se da je najve?i dio logora?a, onih koji su bili zatvoreni u logore, kao i onih koji su u logorima ubijeni ili u logorima umrli, ili se vode kao nestali, iz redova Bo?njaka. U gornje brojeve nisu uklju?eni oni koji su ubijeni u svojim ku?ama, selima, gradovima, prije nego su internirani u 615 logora koji su do sada pri Centru registrirani. Logori pod kontrolom Srba bili su daleko najbrojniji i kroz njih je pro?la ve?ina logora?a, mahom civila, mu?karaca, djece, ?ena i staraca. Hrvati su, tako?er, osnivali logore koji po svojoj brutalnosti i strahotama koje su Bo?njaci u njima pretrpjeli, ni?ta ne zaostaju za onim koje su osnivali Srbi.
11. juli 1995.: Fa?izam u Srebrenici
Prema rije?ima Amora Ma?ovi?a, predsjednika Dr?avne komisije za tra?enje nestalih, u proteklom ratu je prijavljen nestanak 27. 719 osoba. Od tog broja, Bo?njaci ?ine 91%, Srbi 6%, Hrvati 2% i ostali 1%. Vi?e od 10% nestalih su ?enskog pola, vi?e od 3% su maloljetne osobe ? mla?e od osamnaest godina, a vi?e od 95%, ?to je poseban kuriozitet, ?ine kategorije osoba koje su za?ti?ene konvencijama o ratnom i humanitarnom pravu: civili, sanitetsko osoblje, vjerski slu?benici, ranjnici, pa ?ak i osobe koje se ?alju kao izaslanici da drugoj strani prenesu pozive za prekid vatre i sl. Me?u ?rtvama se nalaze i djeca stara svega pet mjeseci, kao i osobe ro?ene jo? u 19. vijeku. ?Zlo?in dobiva jo? ve?e dimenzije? ? isti?e gospodin Ma?ovi? ? ?ako se zna da su zlo?inci iz nekoliko ve?ih, primarnih grobnica u kojima su bili posmrtni ostaci nekoliko stotina, pa ?ak i hiljada ?rtava, prenosili posmrtne ostatke i pravili ve?i broj manjih, sekundarnih grobnica, kako bi se umanjila monstrouznost zlo?ina.?
Genocid i porogon bo?nja?kih civila uz blagoslov UNPROFOR-a.
Vrhunac tragedije u Bosni i Hercegovini predstavlja zlo?in u Srebrenici, koji se desio u julu 1995. godine, nao?igled cjelokupne svjetske javnosti. Genocid nad Bo?njacima u Srebrenici je, po svojim dimenzijama, paradigma stradanja Bosne i Bo?njaka. Prema popisu stanovni?tva iz 1991. godine, na podru?ju ?etiri op?tine srednjeg Podrinja ?ivjelo je 185.522 stanovnika, od ?ega 115.936 Bo?njaka (62,5%), 65.012 (35%), 4.574 (2,5%). Sama op?tina Srebrenica imala je 36.666 stanovnika, od ?ega 27.572 Bo?njaka (75,2%), 8.315 Srba (22,7%) i 741 ostalih 2%).
Genocid
To je, dakle, nacionalna struktura stanovni?tva Srebrenice i okolnih op?ina prije agresije. Evidnetno je da su su Bo?njaci u tom regionu tada imali dominantnu ve?inu.
Srebrenica je jo? 1993., nakon ?to je bosanskim braniocima oduzeto ono malo oru?ja koje su posjedovali, progla?ena ?za?ti?enom zonom? Ujedinjenih nacija. Od tada, za sigurnost Srebrenice i njenih ?itelja ?brinu se? me?unarodne snage koje su tamo prispjele. Me?utim, holandski bataljon u ?ijoj ingerenciji je bila Srebrenica ni?ta nije u?inio da bi sprije?io srbo?etni?ku armadu koja je u julu 1995. prodrla u ?za?ti?enu zonu?. Dok su svjetski mo?nici davali jalove izjave i organizirali sastanke po Londonu i Parizu, Mladi?eve i Karad?i?eve ?etni?ke formacije, potpomugnute dobrovoljcima i regularnom vojskom susjedne Jugoslavije, i osokoljene neefikasno??u me?unarodne zajednice, izvr?ile su zlo?in planetarnih razmjera. Vi?e od 10. 000 ljudi na zvjerski na?in je ubijeno i poklano. Njihova tijela zatrpana su u masovnim grobnicama, a kasnije, planski i organizovano izmje?tana na druge lokalitete s ciljem prikrivanja obima zlo?ina. Hiljade tijela ni do dan-danas nije prona?eno, a tek manji broj ?rtava je identificiran.
Nigdje, kao u Srebenici, nije tako jasno izra?en karakter agresije na Bosnu i Hercegovinu. A ona je perfidna, brutalna i - genocidna. Nigdje, kao u tom kraju nije tako javno, ?ak uz prisustvo vojnika Ujedinjenih nacija, izvr?en genocid nad Bo?njacima. Nigdje, kao u Srebenici, nije o?igledna odgovornost Organizacije ujedinjenih nacija, posebno najvi?ih civilnih i vojnih funkcionera Ujedinjenih nacija za podru?je biv?e Jugoslavije, te Generalnog sekretara, Sekretarijata i Savjeta sigurnosti.
Bosanski Srbi su bili do zuba naoru?ani vojnim potencijalima biv?e JNA, a Hrvatima je oru?je dolazilo iz (i preko) Hrvatske. Jedino su Bo?njaci ostali bez potencijalnih mogu?nosti za nabavku i dotok oru?ja, prepu?teni sebi i krvavim vizijama velikodr?avni?kih stratega.
Da se za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu nije desio drugi zlo?in, osim onoga koji je u?injen u Srebrenici, bilo bi to sasvim dovoljno da se doka?e da je u Bosni i Hercegovini u?injen najve?i ratni zlo?in u 20. stolje?u. Nacisti su, tako?er, ?inili velike zlo?ine u Drugom svjetskom ratu, ali zlo?in u Srebenici desio se pred o?ima cijeloga svijeta i uz pre?utnu saglasnost sila koje su bile u stanju da to sprije?e. Za razliku od nacisti?kih vo?a koji su dobili zaslu?enu kaznu na su?enju u Nirnbergu, neposredno nakon zavr?etka Rata (sudije su donosile samo jednu od dvije presude: pogubljenje ili do?ivotna robija), organizatori i po?inioci zlo?ina u Srebrenici, poput zlo?inca Mladi?a, slobodno se kre?u i danas, ?etrnaest godina nakon srebreni?ke golgote. A ako se, pak, i desi da neko od njih dospije do Me?unarodnog tribunala u Hagu, ni?ta bitno se ne mijenja: su?enja ratnim zlo?incima u Hagu su tako koncipirana da optu?enima omogu?avaju da se, jednostavno, i?ivljavaju nad ?rtvom! Ko god je posmatrao neku od sesija su?enja najodgovornijoj li?nosti za ratne zlo?ine u Bosni i Hercegovini i cijeloj biv?oj Jugoslaviji ? Slobodanu Milo?evi?u, u to se mogao s lahko?om uvjeriti.
Ilustracije radi, dovoljno je navesti sljede?a dva primjera iz rada Tribunala:
1. Po presudi Tribunala u Hagu, zlo?inac Dra?en Erdemovi? koji je priznao da je zvjerski ubio sedamdeset Bo?njaka, me?u kojima ima i ?ena i djece, dobio je kaznu od pet godina zatvora! Sudija koji je Erdemovi?u pro?itao presudu rekao je da je optu?eni za vrijeme procesuiranja pokazao ?veliku kooperativnost i dobro vladanje?, te mu je, zbog tog ?dobro?instva?, kazna umanjena(!). ?Nakon izdr?avanja kazne?, pojasnio je spomenuti sudija, ?Erdemovi? ?e biti jo? dovoljno mlad da bi zapo?eo novi ?ivot!?
2. O pravdi koju dijeli Me?unarodni tribunal u Hagu govori i slu?aj Biljane Plav?i?. Poznato je da je ona obna?ala najve?e funkcije u javnom i politi?kom ?ivotu Republike Srpske u vremenu kada je srpsko?etni?ka armada sistematski sprovodila genocid nad Bo?njacima. S toga, njena odgovornost za taj genocid svakako je trebala biti predmetom interesovanja Tribunala. Me?utim, nakon dolaska u Hag i priznanja ?da je proganjala nesrpsko stanovni?tvo ? radi ?ega joj je ?ao(!)?, Sud je Plav?i?evu oslobodio optu?be za genocid i brojne druge optu?be i osudio na 11 godina zatvora. Plav?i?eva se potom udomila u luksuznom zatvoru u ?vedskoj gdje joj, kao ?to su prenijeli neki mediji, uprava zatvora za ro?endan donosila ?ak i tortu(!).
Zato, uspore?ivati Hag sa Nirnbergom, najbla?e re?eno, nema smisla. Razlika je ne samo o?ita, ve? je poput one izme?u nebesa i zemlje!
FussNote:
1] Michael A. Sells, Iznevjereni most, religija i genocid u Bosni, Sarajevo, 2002., str. 9.
2] Ibid., str. 15-17.
3] Noel Malcolm, Povijest Bosne, Zagreb ? Sarajevo, 1995., predovor str. XXV.
4] Vidjeti: Molila sam ih da me ubiju, zlo?in nad ?enom Bosne i Hercegovine, izdava? Centar za istra?ivanje i dokumentaciju Saveza logora?a Bosne i hercegovine, 1999., str. 13-14.
5] Vidjeti: Srebrenica 1995, knjiga 3, Institut za istra?ivanje zlo?ina protiv ?ovje?nosti i me?unarodnog prava, Sarajevo, 2000., str. 7-8.
6] Ibid., str. 8.
AnaviSH 10/12/2019 08:34:44 Packers And Movers Bangalore Local Household Shifting Service, Get Free Best Price Quotes Local
https://packersmoversbangalore.in/
Novopazarski Sandžak, od turske rije?i Sancak, Sandžak, Санџак, naziv je za osmansku upravnu oblast, a izvorno znaaei bajrak (zastava), predstavlja podru?je koje se u užem smislu nalazi u Srbiji i Crnoj Gori,dok širi kontekst podrazumijeva dio Bosne i Hercegovine i Kosova. To je Sandzak
Info Sajta
Dr. Safvet HALILOVI?:
Agresija.
Logori.
11. juli 1995.: Fa?izam u Srebrenici
Genocid i porogon bo?nja?kih civila uz blagoslov UNPROFOR-a.
Genocid
cao.
•