Po?to su u borbi za na?e nacionalne i vjerske interese bo?nja?ki politi?ari prestali da u?estvuju, a ne mo?emo o?ekivati da ?e pitanje Sand?aka, Bo?njaka, na?eg jezika i Islamske zajednice rije?iti neko drugi, kao neminovnost se name?e formiranje nove politi?ke elite.

Po svojoj ustrajnosti u borbi za svoje principe i svoja na?ela mjeri se ozbiljnost, kvalitet i principijelnost sudionika javne i politi?ke scene. U ure?enim dru?tvima je nezamislivo da akteri javnog ?ivota manipuli?u svojim stavovima i da tu?e uzimaju kao svoje, a svoje odbacuju i odri?u ih se kao da ih nikada ranije nisu ni izgovorili. Takvo bezobzirno i bezobrazno pona?anje na?im politi?kim i javnim autoritetima omogu?ava nemo?ni i neupu?eni narod, koji optere?en svakodnevnom borbom za golu egzistenciju nema ni vremena, ni ?elje, a ponekad ni dovoljno razboritosti da obra?a pa?nju ?ta je ko i kada izjavio i obe?ao.

U civilizovanom svijetu to malo druga?ije funkcioni?e. Nema tu mnogo praznih rije?i i emocija. Svaka neistina izgovorena u kampanji, ili bilo kojem drugom javnom nastupu, skupo se pla?a i pad u zaborav je neminovan. To je na svojoj ko?i najbolje osjetio biv?i predsjednik SAD Ri?ard Nikson koji je zbog afere Votergejt bio prinu?en da podnese ostavku i ka?e zbogom svojim politi?kim ambicijama. Tako to funkcioni?e u samosvjesnom dru?tvu sa odgovornim pojedincima.

U Srbiji - zemlji ?uda sve mo?e. I da desnica zastupa stavove ljevi?ara, i da liberali vrlo ?esto govore kao konzervativci, a da monarhisti glasaju za republiku. Da socijalno odgovorna vlada otpu?ta radnike i ne ispla?uje penzije, a da proevropska vlada krije ratne zlo?ince, da su radikali za saradnju sa arapskim svijetom, a da deklarisani legalisti kr?e zakon (ovim posljednjim ne zamjerite jer su neobavije?teni). To su paradoksi javne i politi?ke scene u Srbiji i u Sand?aku, koja vi?e li?i na Hi?kokov triler koji prkosi prirodnim zakonima, sili Zemljine te?e i zdravom razumu, a ne zajednici normalnih ljudi.
Rijedak izuzetak vrijedan spomena i pa?nje, koji odudara od pravila konfuzije koja vlada na politi?koj i javnoj sceni Srbije, jeste gospodin Nenad ?anak i njegovi ?liga?i?. Ova partija i njen lider sve ove godine borbe, ?to u poziciji, ?to u opoziciji, nisu mijenjali svoje stavove i svoju pri?u koja se zasniva na iskrenoj demokratiji koja podrazumijeva pravo za sve. Posebno treba naglasiti njihovu borbu za pravo manjinskih naroda koji ?ive u Srbiji. Ono ?to bo?nja?ki politi?ari ne smiju da pomisle, a kamoli ka?u, vrlo ?esto govori Nenad ?anak.
Nedavno, 15. januara, Europski Parlament je donio odluku da se 11. juli, dan kada je po?injen genocid nad Bo?njacima u Srebrenici, proglasi za Dan sje?anja na ?rtve genocida, a LSV je predlo?io da istu rezoluciju usvoji i Parlament Srbije, ?to je izazvalo ?estoku debatu u Parlamentu i protivljenje radikala (koji su za saradnju sa islamskim svijetom), ali i samozvanih evropejaca. Ne moramo ni spomenuti da su predstavnici bo?nja?kih partija u Parlamentu ovu temu pre?utjeli, kao i sve teme koje se ti?u prava Bo?njaka u Srbiji.

Drugi primjer koji moram spomenuti je Kongres LSV-a koji je odr?an u decembru pro?le godine, na kojem je predstavljen koncept funkcionalne Srbije koju ?ine okruzi, a jedan od njih je i Sand?ak. Da li neko mo?e da se sjeti kada je neko od sand?a?kih politi?ara posljednjih godina javno u Beogradu govorio o Sand?aku kao regiji. Nikada i niko! Beogradske fotelje su postale preudobne da bi se izlo?ili riziku da ih izgube. Ko od sand?a?kih politi?ara u Beogradu govori o genocidu u Srebrenici, o ubistvima nedu?nih muslimana u ?trpcima i Sjeverinu. Niko, naravno, a na te zlo?ine podsje?aju samo nevladine organizacije i mali broj stranaka.

Po?to su u borbi za na?e nacionalne i vjerske interese bo?nja?ki politi?ari prestali da u?estvuju, a ne mo?emo o?ekivati da ?e pitanje Sand?aka, Bo?njaka, na?eg jezika i Islamske zajednice rije?iti neko drugi, kao neminovnost se name?e formiranje nove politi?ke elite koja ?e se u Parlamentu Srbije, ali i drugim institucijama sistema, boriti za bo?nja?ke interese, kao ?to to rade predstavnici ma?arskog naroda. U tome nam je neophodna i pomo? Sarajeva, BiH, dijaspore, ali i reisu-l uleme Mustafe-ef. Ceri?a kao najvi?eg autoriteta Bo?njaka.

Mo?da ?e Svebo?nja?ki sabor, koji uskoro treba da se odr?i u Sarajevu, dati rje?enje. Bilo bi dobro da po?ure.

Samir Tandir