PRAVO I PRAVDA U SANDZAKU
Upisao Akica_ u 05/10/2009 18:49:47
Sa vi?e strana se odavno govori kako treba zaboraviti sve ono ?to se de?avalo po Sand?aku tokom posljednje decenije XX stolje?a, da Bo?njaci treba da potisnu u svom pam?enju vrijeme Milo?evi?evog re?ima, kao ?to su i prethodne generacije izlagane presiji da zaborave traumati?no vrijeme Koste Pe?anca, Dra?e Mihailovi?a, Aleksandra Rankovi?a.
Ostale vijesti
Autor: Semiha Ka?ar
Sa vi?e strana se odavno govori kako treba zaboraviti sve ono ?to se de?avalo po Sand?aku tokom posljednje decenije XX stolje?a, da Bo?njaci treba da potisnu u svom pam?enju vrijeme Milo?evi?evog re?ima, kao ?to su i prethodne generacije izlagane presiji da zaborave traumati?no vrijeme Koste Pe?anca, Dra?e Mihailovi?a, Aleksandra Rankovi?a.
A nakon svega toga, u Sand?aku je bivalo Bo?njaka sve manje. Valjda danas moraju biti sretni ?to su uop?te pre?ivjeli, i da je mala cijena koju su za to platili u odnosu na jednu Bosnu, pa je po?eljno ?kratko pam?enje? i da ne treba, s obzirom na dosada?nja negativna istorijska i sudska iskustva, vi?e ni potezati pitanje odgovornosti za sve ono ?emu su Bo?njaci bili institucionalno i sistematski izlo?eni.
Odnos prema ?rtvama policijske torture je porazan, ?to pokazuju i ishodi sudskih procesa u kojima su htjeli o?te?eni Bo?njaci za?tititi svoja prava. Unapre?ivanje i nagra?ivanje pripadnika MUP-a, protiv kojih su podno?ene krivi?ne prijave, pokazuje da su, pored svih tirada o jednakosti pred zakonom, jedni bili i ostali ?jednakiji? i za?ti?eniji. Da budemo jasniji, mnogo se gra?ana ove dr?ave na?lo u procijepu izme?u prava i pravde, ali je taj procijep, koji na momente li?i i na ponor, u Sand?aku ipak nekako najizra?eniji.
Nakon mnogih istra?ivanja nevladinih organizacija, izme?u ostaloga, ipak su ostali dokumenti i svjedo?anstva tog dramati?nog vremena koje bi mnogi da jednostavno pre?ute. Pro?lost i nedjela se ne mogu potisnuti ignorisanjem. Sand?ak ima pravo na istinu i njeno institucionalno priznavanje, kao i na analizu svega onoga ?to ga optere?uje.
Danas se, ono ?to je preostalo od Bo?njaka i onoga ?to se nekad nazivalo Sand?akom, nalazi u konfuznoj, pomalo komi?noj situaciji, izlo?eno brojnim unutra?njim sporovima, gdje dr?ava nerijetko ?uspje?no? kumuje i arbitrira. Na dr?avnom planu Bo?njake neki, s obzirom na neproporcionalnu i visoku zastupljenost u odnosu na druge nacionalne manjine u Srbiji, nazivaju ?dr?avnim ljubimcima?, dok je na ?lokalu? sasvim druga?ija slika. To je razumljivo kada je rije? o vladi koja je nastala ?inom ?koalicione preljube?.
Me?utim, malo izvan te skup?tinske romantike, slika ?na terenu? je sasvim druga?ija. Mnogi pokazatelji prisutnosti Bo?njaka u policijskim, sudskim i drugim ?dr?avnim? strukturama, prema podacima i istra?ivanjima Sand?a?kog odbora, daju pora?avaju?u sliku. Bo?njaci u Novom Pazaru ?ine vi?e od 80 odsto stanovni?tva, ali su tek sa 30 odsto zastupljeni u policijskoj upravi ovog grada. Prije ?e Bo?njaci dobiti jo? nekog ministra u vladi, ili nekog podsekretara u republi?koj upravi, ako to bude ocjenjeno potrebnim tamo gdje treba, nego ?to ?e se brzo i ozbiljno rije?iti problem kadrovske nacionalne strukture u op?tinama u kojima jo? ?ive. Neki dr?avni ?elnici govore da ?e broj Bo?njaka u strukturama MUP-a biti pove?an i da se na tome radi ?kroz saradnju sa OEBS-om?.
O?ito je da se bez ?OEBS-a? ne mo?e, te da njega nema, te?ko da bi o tome iko ozbiljnije i razmi?ljao. I ako prime u MUP neke Bo?njake, te?ko da ?e oni biti ravnopravni u okru?enju ?iskusnih? kolega iz Milo?evi?evog vremena, koji su svoju ?slavu? stekli tokom posljednje decenije XX stolje?a, upravo u progonima i ?ikaniranjima Bo?njaka. Pojedini analiti?ari ukazuju da ?esto, deklarativni, kampanjski, i u zakonodavno-pravnom smislu nekonsekventan odnos politi?kih zvani?nika i dr?avnih institucija, uklju?uju?i i teze iz redova politi?kih aktera etnonacionalne ve?ine da je manjinskim zajednicama ?dodijeljen? i osiguran najvi?i mogu?i standard za?tite, pokazuje kakvo je stanje stvari na tzv. ve?inskoj strani politi?ke scene u dr?avi. Problem je doista kako dr?ava do?ivljava manjinske zajednice: kao sopstveno bogatstvo ili kao nu?no zlo ili nepotrebni tro?ak i balast. Za svaki ?gram? prava mora se, kako praksa pokazuje, ipak, mukotrpno i dugotrajno boriti. Dr?avni ?elnici se obra?aju muslimanskim zemljama ?irom svijeta pominju?i Tita i nesvrstanost, dok muslimani u Srbiji trebaju u?iti novu istoriju i priznavati nove ?antifa?iste? poput D. Mihailovi?a i M. Nedi?a.
Demokratizacija dru?tva nije mogu?a bez uva?avanja prava svih etni?kih zajednica. Zabrinutost u Sand?aku i za Sand?ak je opravdana, imaju?i u vidu sveop?te stanje, traumati?nu pro?lost, prisilne reducirane potrebe, kao i duboku privrednu krizu koja se manifestira u svim ravnima ?ivota, njegovo sve o?itije zaostajanje u odnosu na druge dijelove zemlje. Politi?kom i marketin?kom retorikom prekrivaju se njegovi primarni problemi, nerazvijenost i besperspektivnost.
Nema dovoljno dobre volje, iskrenosti s dr?avnog nivoa u nastojanju da se problemi bo?nja?ke nacionalne zajednice uspje?no prevazi?u u mnogim ravnima ?ivota. Sumorna pro?lost Bo?njaka u Sand?aku, prepu?tena ?prisilnom zaboravu?, kao i turobna vi?egeneracijska iskustva, svakako ne smiju biti i najava njegove budu?nosti. Bo?njaci su dio stvarnosti dr?ave Srbije, njeni gra?ani koji daju doprinos razvoju i njenom prosperitetu, koji ?ele da njene institucije do?ivljavaju i kao svoje, da imaju u njih povjerenje. Do dr?ave je da to istinskim djelom i omogu?i.