Mora se priznati da su srpski projektanti dosta dobro osmislili kako dokraj?iti ono ?to se ?ini posljednjih dvjesto godina, a napisano je u planovima Gara?anina, Moljevi?a, ?ubrilovi?a i ?osi?a, a podr?ano o?trinom brojnih pera, od Njego?a do Andri?a.

Pitam se ?ta im to u Beogradu daju pa se tako brzo promijene ovi na?i ?to odu iz Sand?aka, na krilima glasova dobijenih nakon silnih obe?anja u ?arenoj predizbornoj kampanji. Neki ministri, neki narodni poslanici, a svi nastali iz iste epruvete devedesetih, na eksploziji emocija presovanih stotinu godina pod ?izmom zuluma crne i crvene boje. Kao da jo? odzvanjaju rije?i, tada predsjednika nepokorenog Sand?aka, da ?emo dobiti republiku, a u najgorem slu?aju autonomiju, a ko bi rekao da mu od svega toga osta samo jedno obi?no ministarstvo, i to bez portfelja. Dodu?e, tada?nji predsjednik vlade Sand?aka je pro?ao ne?to bolje po?to je u sva tri mandata imao, ako ne tako va?na ministarstva, ono bar s portfeljom. Od dva saborca, preko dva krvava neprijatelja (istina, ne svoje, ve? tu?e krvi), do dva beogradska vazala, pri?a je ?to predstavlja paradigmu sand?a?ke tragedije kroz izdaju onih kojima je dato povjerenje da ?tite i predstavljaju interese bo?nja?kog naroda. Pri?a je to koja izgleda jednostavno da nije nezaobilaznog pitanja kako je mogu?e da herojski i dotojanstveni bo?nja?ki narod Sand?aka izrodi tako ne?to?

Nije dovoljno pribje?i teoriji zavjere i povjerovati da nam je sve to podmetnuto. Podmetnuti je mogu?e samo naivnima. A da li je mogu?e smatrati naivnima one koji u nemogu?im uslovima opstaju punih stotinu godina? Ipak, uprkos individualnim, porodi?nim i tradicionalnim kvalitetima, mora se priznati da je vi?edecinijski diskontinuitet bavljenja dru?tveno-politi?kim aktivnostima ostavio traga na kolektivnu politi?ku svijest sand?a?kih Bo?njaka, te da se ovo stanje mo?e nazvati katarzi?nim putem koji, na?alost, ve? neizmjerno mnogo ko?ta, a koji je, o?ito, neizbje?an. Mora se priznati da su srpski projektanti dosta dobro osmislili kako dokraj?iti ono ?to se ?ini posljednjih dvjesto godina, a napisano je u planovima Gara?anina, Moljevi?a, ?ubrilovi?a i ?osi?a, a podr?ano o?trinom brojnih pera, od Njego?a do Andri?a. Izgledalo je da su Milo?evi?evi topovi nad sand?a?kim gradovima vrhunac prijetnje po ovaj, o?ito neuni?tivi, narod, no ipak nije tako.

Asimilacija sa ciljem kona?nog pokr?tavanja, zapakovana u proklamacije o demokratiji i pravima u evropski orjentisanoj Srbiji, predstavljaju po?etak zavr?nog ?ina, ?iji epilog nije tako izvjestan. Ko se ?eli uvjeriti, neka baci pogled na stanje muslimana u Gr?koj, poodavnoj ?lanici Evropske unije. Na ovom putu zlatni adut ?etni?tva sa finim ?utim pakovanjem jesu dva bo?nja?ka ministra u istoj vladi, koji ?e vjerno slu?iti interesima te vlasti, kao i svojim li?nim, a sve nau?trb svog napa?enog, osiroma?enog i obespravljenog, nadasve, od njih posva?anog naroda.
I umalo da projekat uspije, samo da ne bi snage vjere, predstavljene u tradiciji, porodici i Islamskoj zajednici, ?to bjehu vrtovi iz kojih ni?u mlade stabljike nove nacionalne i kulturne svijesti, pune dostojanstva, spremne na pobunu protiv trgovine sudbinom postoje?ih i novih generacija ovog naroda. Mo?e li se zamisliti kako bi tekla rasprava o statisti?koj regionalizaciji Srbije i ponovnom cijepanju Sand?aka bez Deklaracije usvojene od strane predstavnika bo?nja?kih institucija u julu pro?le godine? Vjerovatno te rasprave ne bi ni bilo. A i za?to bi ako se dvije najja?e bo?nja?ke, i to ministarske, stranke sla?u da to i nije neko va?no pitanje, ali da je, eto, nezgodno ?to im je obe?ano od koalicionih partnera da tako ne?e biti, pa su malo slagani.

Interesantno je kako je tek SDP, iako ne znamo da li na ?irilici ili na latinici, zaprijetio formulacijom: ?Najvjerovatnije ?emo razmotriti pitanje podr?ke Vladi.? Zabrinjavaju?e je jo? ako krenu ostavke one kakve smo navikli od ?elnika ove stranke. Ipak je simpati?no izgledalo kako u emisiji ?Fokus? TV ?Jedinstva?, u odsustvu predstavnika SDA, portparol SDP-a ravnopravno zastupa interese i jedne i druge stranke, ?to bi trebalo ?itati kao novi ?kvalitet? politi?kog ?ivota u Sand?aku, mada ne vjerujemo da ?e im ovaj ?vrsti zagrljaj pomo?i da dovoljno daleko pobjegnu od potpisivanja julske Deklaracije.