Nedavno je u beogradskom ”Blicu” objavljena fotomontaža na kojoj je sandža?ki muftija prikazan u pravoslavnoj odori i sa krstom na glavi. Potpuno je razumljivo što su na takvu uvredu i blasfemiju reagovali mnogi osu?ujuaei i odbacujuaei taj oblik «humora».

Me?utim, suština je u poruci koja se ovim uvredljivim ?inom šalje svim muslimanima, u prvom redu Bošnjacima, u Srbiji, Bosni…
Ta poruka je kratka, jednostavna, direktna i glasi:

Bit aeete pokršteni, bit aeete posrbljeni, pocrnogor?eni, pohrvaaeeni…, bit aeete pretvoreni u «Bijele Cigane».

Ta poruka, ustvari, glasi da aee Bošnjaci biti pokršteni jer su sami na to pristali, jer su to sami prihvatili, jer je to prihvatio i na to pristao jedan dio bošnja?kih vjerskih i polit?kih vo?a.

Teške su ovo rije?i i za onoga ko ih piše i za onoga ko ih ?ita pa se onda, bezbeli pitate kako to, na osnovu ?ega se može izreaei jedna ovakva strahotna tvrdnja.
Evo i odgovora na to pitanje kroz samo jedan jedini primjer. U Sandžaku, u Tutinu, Brodarevu, Rožaju, Prijepolju… Bošnjaci, muslimani ?ine 99%, 95%, 50%… stanovništva a škole u tim mjestima su 100% srpske/crnogorske, pravoslavne. Zna?i, tamošnji Bošnjaci su prihvatili posrbljavanje, pokrštavanje kroz školski sistem. Ako je u svim sandža?kim školama, ?ak i onima gdje su 99% bošnja?ka, muslimanska djeca, dan škole ništa drugo nego crkvena slava, Savin dan, a svi Bošnjaci na to šute i to prihvataju šta je to nego pristanak na pokrštavanje, posrbljavanje, crnogor?enje…
A znamo svi koja je i kakva je moae škole. U vezi sa tim lijep je primjer iz jedne sandža?ke, bošnja?ke familije. Naime, u toj familiji je još tamo negdje 1930. god. malehni, desetogodišnji Mehmed jednog dana krijuaei otišao, sa svojim srpskim vršnjacima, u njihovu srpsku školu. Tamo mu je u?itelj dao nekakvu knjigu. Vidjevši Mehmeda kako se vraaea iz škole i prilazi kuaei sa nekakvom knjigom u ruci dedo mu Osman ljutito naredi:

Zar sa ovim zlotvorima da nas upore?uju i ponižavaju

- Ne unosi mi tu vlahotinu u kuaeu…

Uz izvinjenje zbog korištenja danas uvrijedljivog termina „vlah“ morao sam prenijeti autenti?ne rije?i deda Osmana. Osman je bio potpuno svjestan šta zna?i prihvatanje škole u kojoj se u?i kako „zaudara zemlja Mu’amedom“, neuzubillahi, odnosno u kojoj se u?i da „Bošnjaci niti postoje, niti postoji bilo šta bošnja?ko“. Ništa se promijenilo nije ni dan danas u odnosu srpskog režima prema Bošnjacima. U sandž?kim školama ni danas nema ni jednog jedinog slova o bošnja?koj historiji, kulturi… Ništa se promijeniti neaee sve dok Bošnjaci, svi do jednog, jasno i glasno, mirno i demokratski ne kažu: Hoaeemo da u sandža?kim školama, ne u ?a?ku, Smederevu…, imamo programe u kojima je 50% bošnja?ke historije, književnosti, kulture… Ništa se promijeniti neaee sve dotle dok Bošnjaci šute i svjesno sami sebe posrbljavaju, crnogor?e… Ustvari, ništa se promijeniti neaee sve dok bošnja?ki politi?ki i vjerski prvaci koje je narod izabrao sprovode sve ono što od njih srpski, crnogorski… režim zahtijeva. A tim bošnja?kim politi?kim i vjerskim „prvacima“ njihovo velikosrBsko poltronstvo njima donosi pun ?uzdan, tj. nov?anik. Njima je to jedini cilj, jedino za šta žive. Sve drugo, sopstveno posrbljavanje, posrbljavanje cijelog naroda njima je manje važno od njihovog ?uzdana.

Zbog toga svim onim sandža?kim Bošnjacima koji šutke prihvataju posrbljavanje, crnogor?enje… kao i njihovim režimskim poltronskim politi?kim i vjerskim prvacima, ona fotomontaža iz velikosrBskih novina jasno poru?uje: Iako se odri?ite od svega svojega, od svih oblika svojeg identiteta, svoje vjere… na kraju aeete biti samo „Bijeli Cigani“ i ništa više. A ko su, u stvari, „Bijeli Cigani“? Zašto je njihov primjer tako pou?an, za one koji razuma, dostojanstva… imaju?

1862. god. vlast tadašnje Srbije i srpski kralj li?no naredili su progon svih muslimana iz Srbije. Oni muslimani koji se nisu htjeli odreaei svojeg imetka pa su zbog toga htjeli ostati u Srbiji mogli su to uraditi samo ako su se pokrstili i pisali se kao Srbi a ako to nisu htjeli onda su mogli ostati i zadržati imovinu ali pod uslovom da se vere odreknu i da budu pisani kao Cigani. Jedan mali dio muslimana u tadašnjoj Srbiji prisilno je prihvatio ovu sramnu odredbu pa je ostao u Srbiji, odri?uaei se svoje vjere, izjašnjavajuaei se i pišuaei se kao Cigani. Srbi su te muslimane po?eli nazivati Bijelim Ciganima na taj na?in ih razlikujuaei od onih autenti?nih „crnih“ Cigana. Me?utim, ovim muslimanskim hudnicima ništa nije pomoglo ni to što su se identiteta svojeg odrekli, što su se u Cigane upisali. Srbi su nastavili da ih proganjaju, da im imovinu otimaju, da im… Zbog toga su i oni bili prisiljeni da ostave svoju imovinu i da napuste Srbiju. Doseljavali su se u Sandžak koji je tada, kao i vjekovima prije, bio dio Bosne. Jedan dio ovih Bijelih Cigana koji je bio bliži Drini naselio se u gradovima u Isto?noj Bosni. Njihove mahale uvijek su bile na gradskim periferijama ali su Bijeli Cigani zauvijek ostali neprihvaaeeni od domaaeeg stanovništva. Vjerovatno im je to bila kazna za njihovo sramno odbacivanje svojeg identiteta zarad nekakvog imetka.

Hoaee li današnji muslimani u Srbiji, Crnoj Gori… biti neki novi Bijeli Cigani zavisi samo od njih i ni od ?ega drugog. Ona nedavna fotomontaža iz velikosrBskog glasila im poru?uje da ih to, ne budu li se osvijestili, uskoro ?eka. Uostalom, srbljenje - posrbljavanje je stalni, od strane države organiziran, sistematski, vjekovni proces u Srbiji. Najbolji dokaz tome je i ova kopija iz Rje?nika (u originalu je to Rje?nik a ne re?nik) Vuka Karadžiaea iz 1818. god.

Autor: Ferid Šantiae

Izvor: Bosnjaci.net